Kako naučiti djecu o osjećajima?

Djeca se ne rađaju znajući što su osjećaji. Imaju ih, kao sva živa ljudska bića, ali ih ne prepoznaju. Nemaju prirodno razumijevanje o tome niti iskustva.

Baš kao što svoje dijete morate naučiti da juhu jede sa žlicom ili da nos briše papirom, a ne potezanjem majce o nos, isto tako djecu morate naučiti kako se nositi sa kojim osjećajem i kako ih razumijeti.

Pobrinite se za to da Vaše dijete bude sposobno za nošenje sa emocijama koje prolaze kroz njegovo tijelo na način da ga neprestano učite o pozitivnim i negativnim emocijama sa kojima se u životu može susresti.

 

Neki od savjeta:

1.) Uvedite lekcije od male dobi. Nemojte napraviti ogromnu pogrešku misleći: ” Joj, pa ima tek godinu dana..!”. Dijete od godinu dana izuzetno je sposobno i dovoljno inteligentno i razumno da počne učiti, kako razgovarati, tako i učiti raspoznavati emocije. Učeći dijete o vrstama emocija kroz razgovor djetetu ćete automatski potaknuti govor. I, ono što je jako bitno jest to da ne odustajete.

 

2.) Proučavajte emocije uz interakciju. Isprintajte  na svaki papir lika koji se smije, plače, sramežljiv je, ljut i pokušajte djetetu pomoći da pokuša u svojoj glavi percipirati svaki osjećaj. Nemojte koristiti teže riječi kao što je npr. riječ- frustriran…Razgovarajte sa djetetom i neka pokuša opisati kako se trenutno osjeća i neka to izrazi tako što će uzeti jedan od papira na kojem je lik sa odgovarajućom ekspresijom lica. Znači, ako je dijete veselo i sretno, uzet će lika koji ima osmijeh na licu.

 

3.) Kada smo već kod slika, bilo bi dobro da napravite jedan album sa slikama od Vašeg djeteta na način da mu kažete da napravi nekoliko različitih izraza lica (tužno, sretno, ljuto..) i takve slike stavite u album. Neka dijete promatra svoje lice, tako će najbolje upoznati sebe. Svaku godinu napravite isto, dijete će se upoznati i promatrati; uspoređivati će slike i uočiti promjene. Možda mu za osjećaj ljutnje lice sa 2 godine neće izgledati toliko “naborano” kao sa 3 godine.

 

4.) Knjige jako puno znače u životu. Pogotovo kada dijete proživljava neku situaciju, npr. tužno je, slikovnica koja govori o tome kako je lik izgubio svoju najdražu igračku pun je pogodak! Zašto? Zato što će se dijete stopiti sa likom i razumijet će njegov osjećaj i znat će da nije jedino dijete na svijetu koje je tužno.

 

5.) Raspravljajte o emocijama. Ako dijete zna što su emocije i zna ih raspoznati,  korisno je za njega da ima nekoga s kim će moći razgovarati. Pokušajte uvesti u svoju rutinu to da dijete jednom dnevno pitate : “Kako se osjećaš danas?”. To će dijetetu pomoći zato što neće zanemarivati sebe i svoje osjećaje, neće biti zatvoreno.

 

6.) Podijelite svoje osjećaje sa Vašim djetetom. To će pomoći Vama, ali i njemu. Recite mu kako se Vi osjećate, objasnite mu neku lakšu situaciju iz djetinjstva i osjećaje koje su Vas vezali uz tu situaciju. Dopustite da Vaše dijete vidi kako se i neka druga osoba osjeća.

 

Iskoristite različitost emocija kako biste imali o čemu razgovarati sa svojim djetetom. Učite dijete da uvijek zna da može doći kod Vas, čak i ako se dogodi nešto zbog čega će se oni osjećati neugodno. Mnoga djeca izbjegavaju govoriti roditeljima o onome što ih muči, o nekim lošim stvarima jer se boje kako će roditelji reagirati.