Normalna zahtjevna ponašanja djece – stidljivost
Djetetova stidljivost pred nepoznatima nešto je zbog čega se roditelji katkad osjećaju nelagodno. Pokušavamo ga katkad posramiti rečenicama: “Što se ponašaš kao beba, daj pruži teti ruku, kaži teti hvala!” Dijete se pritom samo još jače stišće i puca od nelagode.
Stidljivost je vrlo dragocjen prirodni mehanizam kojim se dijete nastoji i uspijeva zadržati u okvirima utjecaja onih s kojima je povezano. Dijete je dizajnirano da ga poučavaju oni s kojima je povezano, a stidljivost ga drži podalje od utjecaja onih koji nisu njegovi. Zanimljivo je da su istraživanja pokazala kako stidljivost spušta koeficijent inteligencije, odnosno “zaglupljuje” dijete za 21 IQ-stupanj. Smisao je tog mehanizma da dijete učini slabije sklonim poučavanju nepoznatih dok se ne vrati u okrilje onih s kojima je povezano. To je ujedno i objašnjenje zašto stidljiva djeca poslije u školi slabije prolaze.
Drugim riječima, učitelj koji ne uspijeva ostvariti povezanost s djecom djeluje na njih tako da su automatski manje pametna i manje uspješna, a sama djeca tu nisu ništa kriva. Rješenje je za preveniranje stidljivosti da onaj s kim je dijete povezano predstavi novu osobu djetetu i upozna ih te svojim autentičnim stavom, osmjehivanjem, spontanim klimanjem glavom, pokaže da je osoba u redu. Ako dijete osjeti mamin zazor i nepovjerenje, i samo će tako reagirati i nastaviti biti stidljivo.
