Međunarodni Dan prava djece – 20.11.

Djeca posebno trebaju zaštitu. U ophođenju s njima – tako se kaže – pokazujemo svoje pravo lice. To vrijedi za odrasle, ali isto i za društva i države. Nema razdoblja u kojemu djeca nisu bila zlostavljana i iskorištavana, a to je oblik posebno teške povrede ljudskih prava.

 

 

Zbog toga su Ujedinjeni narodi od samog početka preuzeli taj problem. Godinu dana nakon osnivanja organizacije, Generalna skupština Ujedinjenih naroda, 11. prosinca 1946. osnovala je organizaciju za pomoć djeci – UNICEF.

 

Zbog masovnog umanjivanja vrijednosti životnih šansi i povreda prava djeteta prvi korak bilo je usvajanje “Povelje o pravima djeteta”, 20. studenoga 1959. Otada je 20. studenoga proglašen Danom prava djeteta. U preambuli te povelje stoji  rečenica koja ukazuje na njen smjer: “Čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima.”

 

Dvadeset godina kasnije, 1979. – u “godini djeteta”- predloženo je da se ta povelja, koja je kao preporuka imala manji značaj, proširi tako da bude međunarodno pravno obvezujuća.  Deset godina kasnije – nakon napornih pregovora – Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je “Konvenciju o pravima djeteta”  sa 54 člana.

 

“Konvencija o pravima djeteta” je u svijetu najviše puta ratificiran dokument o ljudskim pravima, no unatoč tome njena je provedba još uvijek u “dječjim cipelama”. U povodu desete obljetnice Konvencije, 1999. godine,  mnoge organizacije koje djeluju u području zaštite djeteta povukle su bilancu: što je postignuto i, prije svega, u čemu se kriju nedostaci u ostvarivanju prava djeteta? Isječke iz nekih od tih tekstova naći ćete u o sklopu ove proširene teme na web stranici.

 

Što propisuje “Konvencija o pravima djece” Ujedinjenih naroda

 

1. Sva djeca i mladi imaju ista prava. Ni jedno dijete ne smije biti oštećeno zbog svog spola, boje kože, jezika ili religije.

2. Djeca i mladi imaju pravo na najveću moguću mjeru zaštite zdravlja kao i zdravstvene preventive i medicinske brige.

3. Djeca i mladi imaju pravo na besplatno osnovno obrazovanje. Osim toga, mora im se osigurati i posjet školama koje bi ih mogle dalje obrazovati.

4. Djeca i mladi imaju pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru i sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima.

5. Djeca i mladi imaju pravo na informiranje, kao i na to da svoje mišljenje slobodno kažu i budu saslušani.

6. Djeca i mladi imaju pravo na dobar odgoj. Njihovi roditelji ili odgajatelji ne smiju primjenjivati silu. Zloupotreba i zlostavljanje djece su zabranjeni.

7. Djeca i mladi imaju pravo u ratu i bijegu dobiti posebnu pomoć i zaštitu.

8. Djeca i mladi imaju pravo na zaštitu od rada kojim bi bili iskorišteni i na zaštitu od seksualnog zlostavljanja.

9. Djeca i mladi imaju pravo na život sa svojim roditeljima i na kontakt s oba roditelja ako oni žive razdvojeno.

10. Djeca i mladi invalidi imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje, kao i na aktivno sudjelovanje u društvenom životu.

 

Izvor:www.dadalos.org