Normalna zahtjevna ponašanja djece – Sebičnost
Često želimo naučiti malo dijete da ne bude sebično i da dijeli svoje stvari te ga pritom još i kažnjavamo. Važno je prihvatiti da u prvih godinu ili dvije dijete svoje igračke doživljava kao dio sebe, i nije još sposobno dijeliti, pogotovo kada se podigne snažna emocija – MOJE! Riječ je o prirodnoj fazi djetetove asertivnosti, ono prvi put u životu usvaja sposobnost da se izbori za sebe i svoje želje i potrebe. Te snažne osjećaje mora osjetiti da bi se taj životni stav afirmirao za poslije, kada mu bude zbilja trebao u životu kao zdravo zauzimanje za sebe.
Zahvaljujući daljnjim razvojnim procesima u mozgu, dijete neće ostati sebično, ali mora proći kroz fazu snažnog osjećanja: “Moje, meni, imam pravo, želim za sebe!”. Njegov je mozak još uvijek “jednoemocionalan” i tek treba razviti sposobnost da osjeća dvije snažne emocije, npr. želim autić samo za sebe, ali mi je i žao što ti plačeš, pa ćemo se igrati skupa. Za tu “sebičnost” ne treba ga kažnjavati, nego polako u njegov emocionalni um “sijati” emociju suosjećanja za drugo dijete, koja će, kada se primi i s vremenom razvije, spontano dovesti do željenog ponašanja. Kazna može dati isti rezultat jer će dijete dijeliti iz straha od kazne, ali će to imati svoje posljedice na djetetov doživljaj roditelja i potkopavanje povjerenja, što ugrožava prirodnu roditeljsku moć.
