Kakvi smo roditelji ?

Osjećate li se kompetentni kao roditelj? Jeste li se za to ikada školovali? Na osnovi čega mislimo da možemo podizati djecu, a o tome zapravo tako malo znamo? Odgovor je opet u prirodi. Ona nas sigurno ne bi ostavila bez sposobnosti da podižemo potomstvo. Tu kompetenciju vrlo snažno osjećamo u sebi kad smo povezani s ugrađenim prirodnim instinktima. Moćan, ispunjavajući osjećaj roditeljstva prisutan je u nama kad je dijete sretno i drago i tada nas instinkti prirodnog urođenog roditeljstva vrlo precizno vode kroz odnos s djetetom. Ali kada počnu problemi, kad je djetetovo ponašanje iritirajuće, kada postane nemoguće, bilo da plače, ne želi slušati, postane agresivno ili se povuče u sebe, tada današnji roditelj treba nešto više. Počnemo tražiti pomoć, savjete stručnjaka, čitati, pretraživati internet i nerijetko smo zbunjeni proturječnim stajalištima.

 

 

I zaista, danas usporedo postoje dva različita poimanja roditeljstva, oba znanstvena, koja zastupaju aktualni stručnjaci, psiholozi i pedagozi, ali različitih “datuma proizvodnje”, a jednom polako istječe “rok trajanja”.

 

Je li dijete ‘prazna ploča ?

 

Temeljna pretpostavka starijeg (bihevioralnog) pristupa jest da je dijete došlo na ovaj svijet kao “prazna ploča” i da njegovo ponašanje trebamo modelirati vanjskim utjecajima, odnosno, kažnjavanjem i nagrađivanjem, posljedicama i pohvalama i tako formirati buduću osobnost, te da je obaveza i odgovornost roditelja podučiti dijete prikladnom ponašanju. Pretpostavka novijeg (razvojnog) pristupa roditeljstvu jest da djetetovo ponašanje izvire iznutra i da je određeno djetetovim emocijama i instinktima nad kojima ono još nema moć, nego se ponaša reaktivno (automatski) jer još nije razvilo kapacitet za biranje svojih reakcija, za razumijevanje uzročno-posljedične veze, odnosno dijelovi mozga koji daju te sposobnosti tek su u razvoju.

 

Ovdje promjenu ponašanja u poželjno ponašanje možemo postići djelujući na emocije u djetetu koje ga pokreću. Naime, emocionalni mozak, evolucijski stariji, dominantan je u prvim godinama i dijete doživljava svijet u prvome redu kroz njega.

 

 

Pročitajte nastavak: Kakvi smo roditelji – 2.dio