Petar Pan

Objavljeno: 20.08.2012 | Teme: Bajke
Petar Pan

U jednoj mračnoj ulici u Londonu živjela je jedna obitelj- majka, otac i njihova djeca Wendy, Michael i John. Braća su obožavala da im sestra prije spavanja priča čudesne priče o Petru Panu. Znamo da je Petar Pan mali dječak koji je odlučio da nikad ne naraste. On živi daleko, daleko u Nigdjezemskoj, zemlji punoj iznenađenja.

 

Jedne večeri Wendy je ponovo pripovijedala priču o Petru Panu, dječaci su se oduševljavali njegovim pustolovinama. Ali ta večer bila je posebna jer je stigao Petar Pan, kojega je pratila vila Zvončica. Doletjeli su tiho, tiho, spustili su se na otvoreni prozor i namjestili se da slušaju što to o njima Wendy pripovijeda.

 

Petar Pan vrlo je volio slušati te priče, a želio je da ih mogu čuti njegovi prijatelji, izgubljeni dječaci. Stoga je odlučio povesti Wendy sa sobom u Nigdjezemsku.

 

Wendy se oduševila pozivom, ali je samo primijetila:
“Ne mogu ostaviti Johna i Michaela!”
Petar je pristao da i njih povedu.
“Petar kako ćemo putovati?” upitala je Wendy.
“Letjet ćemo!” odgovori Petar i pokaže svojim malim prijateljima kako se leti. “To je tako jednostavno, kao nabrojati do tri. Dovoljno je samo zaželjeti, uzeti malo vilinske prašine i zatim malo vježbati.”
Svi su uzletjeli s otvorenog prozora i krenuli prema čarobnoj Nigdjezemskoj, otočiću u moru koje nema imena.
Čim su se spustili, djeca počnu razgledavati Nigdjezemsku.

Jako im se svidjela, odnosno oduševila ih je, posebno su bili očarani Petrovom podzemnom spiljom, smještena u deblu velikog drveta. Ondje su upoznali izgubljene dječake, koji su bili oduševljeni što je stigla Wendy koja će im pričati krasne priče.

 

 

Ali djeca nisu mogla dugo ostati u spilji.

Izašla su i plesala s Indijancima koji su im bili dobri prijatelji.

Nakon toga su imali neprilika sa svojim neprijateljima gusarima.
Jednoga dana, gusari predvođeni kapetanom Kukom zarobe Lily Tigricu, indijansku princezu. Zatim, kad Petra Pana nije bilo na otoku, kapetan Kuka zabori Wendy, Johna i Michaela i odvede ih na svoj brod.
“A sada, mali moji prijatelji” reče kapetan Kuka, obraćajući se djeci vezanoj za veliki jarbol, “možete izabrati što vam se više sviđa: ili ćete postati gusari ili ćete se prošetati po daski i biti potopljeni u moru!”
“Bit ćemo gusari” izjave dječaci. Ali Wendy nije htjela o tome ni čuti:
“Stidite se!” povikala je “Petar Pan će nam doći pomoći!”
Wendy je imala pravo! U tom trenutku pojavio se Petar Pan. Pobijedio je kapetana Kuku u viteškoj borbi i oslobodio svoje prijatelje.  Ostali gusari, izbezumljeni od straha, poskakali su u more ili pobjegli u čamcima za spašavanje.
“Hura!” zavikne Petar Pan “Gusarski brod je sad naš.”
“Kojim ćemo pravcem zaploviti?” zapitaše dječaci.
“Vrijeme je da se vratimo svojim roditeljima” odluči Wendy.
“Ako se želite vratiti krenimo prema vašoj kući” reče Petar Pan.
Zaželjeli su poletjeti, pa su pomoću malo vilinske prašine i poletjeli. Letjeli su i letjeli i stigli do kuće. Kroz otvoren prozor ušli su u sobu.
Roditelji nisu vjerovali da su njihova djeca putovala s Petrom Panom u Nigdjezemsku, ali Wendy, John i Michael nikad nisu zaboravili Petra Pana.