Bullying

Objavljeno: 07.11.2012 | Teme: Upoznajmo svoje dijete
Bullying

Kada je u pitanju nasilno ponašanje Vaše dijete može biti žrtva,ali što kada je Vaše dijete ono koje zlostavlja drugu djecu?Rano saznavanje i otkrivanje ključno je kako bi se zaustavilo i pomoglo djetetu koje  zlostavlja drugu djecu.

 

Ako Vaše dijete gura drugu,slabiju djecu po hodniku od vrtića ili škole,govori im ružne i uvredljive riječi ili im jednostavno napravi to da se počnu jako loše emocionalno osjećati,vrijeme je da s njime porazgovarate o bullyingu!

 

Što je Bullying?

Površinski,bullying izgleda kao obično zadirkivanjeVećina ljudi je kao malo bilo na neki način zadirkivano.Osjećaj nije lijep.Ponekad djeca zadirkuju iznova i iznova.Možda misle da se zezaju,ali to zapravo prerasta u bullying. 

 

Hrvatska riječ za bullying je nasilje,a tako glasi i definicija.Dakle, bullying je svojevoljno, svjesno, namjerno i uzastopno nasilno ponašanje prema nekome.Nasilno ponašanje se razlikuje ovisno o kakvim se žrtvama radi tj. između kakvih (skupina) ljudi te se može podijeliti na verbalno i fizičko.Unutar ta dva oblika razlikuju se seksualno, ekonomsko i emocionalno nasilno ponašanje.

 

 

Što je, gdje se odvija i kako?

Nasiljem među djecom smatra se kad jedno ili više djece namjerno i uzastopno uznemiruje napada ili ozljeđuje drugo dijete,koje se od tih napada ne može obraniti jer nije tako odgojeno,boji se ili je slabije od “protivnika”.Te pojave se najčešće odvijaju u školi,na mjestima koja su izvan kontrole nastavnika ili drugih odraslih osoba (WC, hodnici, školska igrališta…).Postoje različiti oblici nasilja među djecom.Nasilje se dijeli na fizičko i verbalno. 

 

 

Podvrsta fizičkog i verbalnog nasilja bi bila podjela na:

Fizičko:guranje, udaranje, štipanje, čupanje za kosu…

Verbalno:vrijeđanje, ismijavanje, zadirkivanje (“Debela!Debela! “, “Moj tata je jači!”, “Kost i koža,…”)

Emocionalno:isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe; ignoriranje; ogovaranje.

Seksualno:neželjeni fizički kontakti(tzv. šlatanje za guzu i prsa); uvredljivi komentari (“Imaš dobru guzu!”…)

Kulturalno:vrijeđanje na nacionalnoj,religijskoj ili rasnoj osnovi (“Cigane!”,  “Crnčugoo!”)

Ekonomsko:krađa i iznuđivanje novca(džeparac koji Ivan dobije od mame mora dati Karlu inače će ga on istući)

 

  

 

 

Tko zlostavlja i zašto?

Većina je mišljenja da dječaci zlostavljaju u većoj mjeri od djevojčica.To nije tako.Djevojčice i dječaci zlostavljaju podjednako samo što će djevojčice više zlostavljati verbalno (tračanje, ogovaranje,..), a dečki verbalno i fizičko.

Postoji više razloga zbog kojih se djeca nasilno ponašaju:

 

1.)Nedostatak odgoja, tj. loša obiteljska iskustva. Poznato je da dijete uči po modelu,a ako je model neispravan, naučeno ponašanje je također neispravno.Ukoliko se djetetu u obitelji ne pridaje dovoljno topline i brige te ako je ono stalno izloženo nasilnom ponašanju od strane roditelja bilo prema njemu ili među njima,dijete se počinje tako ponašati i prema svojim vršnjacima,misleći da je takvo ponašanje ispravno.

2.)Postoje i živahna djeca,često nazivana hiperaktivna,s viškom energije i bez strpljenja.Ona su podložnija nasilničkom ponašanju,a i okolina ih tako doživljava i pripisuje im zločestoću.Tada se ona,u skladu s pripisanim osobinama i počnu tako ponašati.

3.)Škola može biti također jedan od razloga nasilnog ponašanja.Ukoliko neko dijete nije u razredu,među svojim vršnjacima,prihvaćeno i ako ga se ne poštuje,takva situacija može u djetetu razviti nasilničko ponašanje.Na taj način dijete pokušava zastrašiti ostalu djecu i oduprijeti se neprihvaćanju među vršnjacima.

 

Žrtve?

Žrtve su djeca koja po nekoj svojoj osobini odskaču od većine ostale djece po boji kože,religijskoj pripadnosti,načinu hoda,visini,načinu odijevanja,nošenju naočala imenu i slično).Često se radi o tihoj,mirnoj i povučenoj djeci s malo samopouzdanja i velikoj povezanosti s rodteljima.

 

Takva se djeca:

-ne znaju “zauzeti za sebe”

-žele se uklopiti, ali ne znaju kako

-manjka im sigurnosti da od nastavnika potraže pomoć

 

Najčešće su to djeca, tek pristigla u novi razred;nadarena djeca;dijete iz drugih etničkih skupina;djeca s posebnim potrebama;djeca žrtve obiteljskog nasilja.Žrtve najčešće pokušavaju sakriti svoju situaciju od ostalih(roditelja,nastavnika)jer osjećaju krivnju za to što im se događa i misle da su sami krivi za to.Strah ih je progovoriti o tome,misleći da će se stvari time samo pogoršati,a ne popraviti.

 

 

 

Posljedice?

Žrtve su uplašene,usamljene,tužne,nesigurne osobe koje imaju problema sa samopouzdanjem koje im je nužno potrebno za ulazak u daljnji život.

Zlostavljači često u daljnjem životu postanu kriminalci,osim ako ih se na vrijeme pravodobno ne spriječi.

 

Pomoć?

Žrtvi- saslušati dijete i njegove probleme,potražiti pomoć nastavnika i/ili stručnih osoba(pedagog/psiholog),ne poticati dijete da se samo odupire nasilju, potaknuti dijete da se druži s ostalom djecom pri odlasku u i dolasku iz škole,pratiti dijete do škole,ukoliko se nasilje tada odvija.

 

Nasilniku- potaknuti promjenu nasilnikova stava o njemu/njoj samome/samoj,pružiti pomoć u pronalasku načina za samopotvrđivanje i njegovanja samopoštovanja,razgovorom objasniti posljedice nasilnog ponašanja,biti primjer nenasilnog ponašanja,obratiti se nastavniku ili stručnoj osobi(pedagog/psiholog).

 

Razgovarajte sa djetetom o nasilju.Upozoravajte ga i učite da ne teži tome.Pružite mu dovoljno pažnje i ljubavi!Jedno od 5 djece drži u sebi ono što mu se događa vani, u školi… Ne dopustite da to pređe granicu.Čim primjetite da nešto nije u redu sa djetetom,u usporedbi kako je prije bilo,reagirajte!